„Svaki roditelj počinje da biva zabrinut kada dete, nakon što se vrati iz škole i završi domaće zadatke, sedne za kompjuter ili uzme u ruke mobilni telefon ili tablet i igra igrice! Suprug i ja smo se uverili da to postaje opsesija i da prerasta u neku vrstu zavisnosti. Osim toga, naslušali smo se strašnih priča o tome da deca čak završavaju kod psihologa da bi se oslobodili vezanosti za virtuelni svet i društvene mreže... Naš Viktor je bio na dobrom putu da postane jedan takav dečak, ali srećom, doneli smo odluku da ga upišemo na treninge sportske gimnastike.

Ne možete da zamislite tu sreću, ne samo našu, nego pre svega sreću deteta, koje je u realnom svetu, okruženo svojim drugarima, u stalnom pokretu i igri, a ne zavaljeno u fotelju, sa telefonom u rukama po ceo dan...“ – Magdalena, Subotica.


Submit Your Comment