„Šta raditi ako imate lenjo dete koje ništa na svetu ne zanima, osim Fejsbuka i igrica? Koje polako gubi kontakt sa realnim svetom, jer se zatvara u virtuelni i postaje tipičan primerak generacije zatvorenog prostora? U moje vreme, znali smo da ne ulazimo u kuću dok ne padne mrak, a glavne igre su nam bile žmurke, jurke, za devojčice lastiš, „između dve vatre“... Zbog toga smo izrasli u zdrave ljude, kako fizički tako i psihički, ali našu decu je dočekala druga realnost. Razvoj tehnologije ih drži vezanim za udobne fotelje, i ne razmišljaju da se pokrenu, a stvarni život se ne odvija između četiri zida.

Zbog toga sam sa suprugom odlučio da Nenada upišemo na treninge sportske gimnastike, da bismo ga pokrenuli i zainteresovali za pokret, igru, radost, smeh... Shvatio je da je mnogo bolje napredovati savladavanjem vežbi, nego prelaziti nivoe u video igrici. Presrećni smo zbog svoje odluke!“ – Zlatko i Verica, Beograd.


Submit Your Comment