Roditelji često imaju nedoumice, da li će se njihovi mališani snaći na treningu i da li će moći da na adekvatan način isprate sve što se od njih očekuje. Istina, deca mogu ići u vrtić već sa napunjenih godinu dana i tamo imaju autoritete u vidu vaspitača, koji se bave njihovim razvojem i vaspitanjem, ali je to do određenog uzrasta teže izvesti. Deca do pete godine ne mogu u potpunosti pratiti instrukcije vaspitača i drugih autoriteta poput trenera, pa većina stručnjaka u oblasti fizičkog vaspitanja ali i trenera  u školicama sporta i sportskim klubovima savetuje da dete krene na sport tek sa punih pet ili šest godina.

Glavni razlog je taj što deca ne mogu na adekvatan način da isprate sve instrukcije, a nemaju ni dovoljno fokusa, da ostanu usredsređeni na tok treninga, već im se nakon nekoliko minuta gubi pažnja. Takav trening nije funkcionalan i efikasan, a i ako se organizuje za decu mlađu od pet godina, isključivo je realizovan kroz slobodnu igru sa minimalnim usmerenjem. Dešava se da mala deca imaju strah od kontakta sa novom sredinom i ljudima, pa je često problem i da uđu u samu salu ili na teren gde se trening održava, što je opet poseban stress za roditelje, ali i trenere, jer mogu ometati trening drugoj deci.

Pojedine sportske grupe su mešovite, pa se može desiti da u njima ima i starije dece, koja žele da se fokusiraju na trening, dok mlađa deca mogu ometati trening.

Zato se savetuje da do pete godina dete svoju fizičku energiju troši kroz igru na otvorenom, u parku ili igraonicama, a da tek od šeste godine krene na neki od sportova. 

Obično je to neka od školica sporta, koja se najviše preporučuje kao prvi izbor, jer sadrži elemente svih sportova. Kasnije se deca sama pronađu i pokažu inetersovanja prema nekom sportu.

Važno je da pratite svoje dete i postepeno ga uvodite u sport, poštujući njegova interesovanja.



Submit Your Comment