Pre dvadeset godina, gotovo da nije bilo gojazne dece, a deca su se mahom igrala  napolju ili sa malobrojnim igračkama, a često i sa raznim predmetima, od kojih su pravili zamišljene igračke. Nije bilo toliko mogućnosti, a naročito genetski modifikovane hrane, a ni nove tehnolgije, koja je današnju decu prikovala za male ekrane.

Jedan segment gojaznosti možemo gledati kroz sve lošiju genetski modifikovanu hranu, prepunu zaslađivača i aditiva, koja se sve češće kupuje, dok su se ranije deca hranila domaćom hranom i pecivom, koje su pripremale mame i bake. Danas žene ređe kuvaju i sklonije su kupovini industrijske gotove hrane, kojom se hrane i deca i na taj način u njihov mlad organizam unose previše štetnih materija, koji dovode do debljanja u najranijem uzrastu. Tu su i slatkiši i grickalice koje su česta užina mališana, a svakodnevno konzumiranje prerasta u kasniji poremećaj metabolizma.

Sa druge strane imamo mnogo manje aktivnosti kod dece, koja su očarana novim tehnologijama i mogućnostima koje one pružaju, pa sve manje vremena provode napolju, igrajući se sa drugom decom, dok su istovremeno roditelji previše zauzeti da bi se njima bavili.

Rešenje je u kombinaciji zdravije shrane i više aktivnosti na otvorenom, kroz treninge i druga oblike aktivno provedenog vremena.

 Za početak deca bi trebalo najčešće da konzumiraju domaću kuvanu hranu i domaća peciva, dok bi korišćenje tehnologije trebalo smanjiti na minimum. Nije dobro deci ukinuti nešto što je deo njihvog vremena, već ih zanimljivijim sadržajima, motivisati za više treniranja i druženja na otvorenom i zatvorenom prostoru. Sve to se mora pažljivo planirati i pratiti, i postepeno uvoditi.

Ukoliko dete ima velik višak kilograma, potrebno je uvesti restrikcije u ishrani i uključiti stručna lica, koja bi pratila detetovo stanje. Dečiji organizam je u razvoju, a a ko se sada nešto ne preduzme, kasnije može doči do mnogo većih hroničnih zdravstvenih problema.


Submit Your Comment