U ovom delu teksta nastavljamo priču o štetnim posledicama nedostatka ili potpunog odsustva fizičkih aktivnosti. Pored krive kičme, nepravilnog držanja i gojaznosti, ostale opasnosti vrebaju sa psihološkog plana.


Naime, što je više dete u kontaktu sa svojim vršnjacima, ono stiče socijalne veštine, lako se uklapa u društvo, jednostavno započinje razgovore, biva uvek prihvaćeno i omiljeno, dok sa druge strane, deca koja su zatvorena u sebe, često su usamljena, bez drugara, jer socijalne kontakte teško ostvaruju. Prepreke za to su nedostatak samopouzdanja, nekomunikativnost, nesigurnost... I to je jedan začarani krug, jer dete sve više i dublje tone u svoj svet, umesto da se uključi među svoje drugare i stvarni život.


Rešenje za sve ovo može da bude baš sport. Već smo se bavili time kako sport utiče na telo deteta, koje se nalazi u rastu i razvoju, a u narednom tekstu ćemo se još malo pozabaviti psihološkim aspektima redovnog treniranja. Uvek imajte na umu, da se sve dobre navike ne razvijaju brzo, za razliku od loših, i da bi dobra navika bila usvojena, obično je potrebno da prođe 21 dan, tj. 3 sedmice. 



Submit Your Comment